Zna li ovdje iko srecu pisati? Jel’ neko cuo za ljubav danas? Mozda je vaznije znati brisati Ono sto je davno ostalo iza nas Ne mogu se sjetit’ svoje prve pjesme Poljubaca, dragih lica Nema ni tebe, ni stare cesme Ne sjecam se mora, ne sjecam se ptica Nista nije kao sto je bilo Al’ ce ipak jednom biti Znam, nema leta s jednim krilom Treba vrijeme da nam spoji niti Ni u tvome srcu ljeta vise nema U tvojoj kosi ne mogu vidit sol Obala je pusta i bura se sprema Gdje nas je vrijeme odnijelo.
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
mozda je razlog shto me chitaju deca od 85-95 godishta…
ne znam…
ili..
mozda da skapiram onaj deo…
da ako sam ikada imala laznu nadu
da negde u dubini dushe sam mozda mislila
da igor ipak chita ovo shto pishem..
da razbijem sebi laznu nadu…
i da shvatim da je sve gotovo…
zauvek…
i da on ne chitam ovo shto pishem
pobogu
nije mogao ni zapamtiti odakle sam
patetichno bi bilo
da nije zalosno…
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
i tako…
idem…
selim se na drugi bloger sajt…
u stvari, moj stari bloger sajt
za koji niko ne zna
i gde cu biti zaista sama..
skrivena od tudjih pogleda….
sama sa svojim mislima…
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
ps.
pochela sam nocu da iskljuchujem telefon
ono shto nisam ranije znala raditi
jer
ne zelim da me vishe prevarant zove
niti da pomislim chak ni mahinalno da se javim na njegov poziv…
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..
pozz i sve nejbolje
dragim upornim chitaocima ovog mog bloga
ostajte dobro
ja se ipak nadam da ces se vratit …uvijek im a ko da slusa…ako nisa tv oja dusa…
bio si u pravu… vratila sam se:))) pozzic